Nastala je, zbog potrebe za pasminom svinja za ispašu, koja će ranije sazrijeti, biti produktivnija i otpornija. Na imanju grofa Pfeiffera u Orlovnjaku kraj Osijeka krajem 19. i početkom 20. stoljeća, križale su se krmače pasmine lasaste (buđanovačke) mangalice s nerastovima crnih pasmina Berkshire i Poland China (najstarija američka pasmina svinja). Dobivene najbolje krmače, godinama su se križale s uvezenim nerastovima pasmine Poland China, a kasnije i s Cornwall pasminom. Tako je s vremenom, dobivena crna slavonska svinja. To je svinja skromnih zahtjeva za hranom, pogodna za držanje na otvorenom. Hrani se žitaricama, kukuruzom, bundevama, djetelinom i dr. Ima sposobnost konzumacije velike količone voluminozne hrane. Ima mirnu, dobroćudnu narav, visoku otpornost i pigmentiziranu kožu, koja je boje pepela, prekrivena obično srednje dugim čekinjama. Papci i rilo crne su boje. Ima kratko tijelo i kratke i tanke noge.
Prasi oko 7-8 praščića, koji su sivi, gotovo bez dlake. Meso je dobre kvalitete i sposobnosti vezanja vode te okusa. Koristi se za dobivanje svinjskog mesa i ostalim mesnih proizvoda kao što su: kobasice, šunke, kuleni te čvarci.
Pasmina je pod zaštitom Nacionalnog programa za očuvanje autohtonih i ugroženih pasmina domaćih životinja u Hrvatskoj. Ima FAO/EAAP status ugroženenosti: potencijalno ugrožena. Brojčano stanje kontinuirano raste. Godine 2001., bilo je 237 krmača i 26 nerasta, a 2011., bilo je 896 krmača i 109 nerasta, najviše u Slavoniji.
Nema komentara:
Objavi komentar