Berkšir

Berkšir je veoma retka rasa svinja koja vodi poreklo iz istoimene engleske grofovije.

Smatra se da je ovonajstarija britanska rasa svinja a njen opstanak je ugrožen. Prema podacima fonda za očuvanje retkih rasa u Engleskoj je ostalo svega 300 priplodnih krmača. Ova rasa je razvijena polovinom 19. veka ukrštanjem većeg broja pasmina a prvo udruženje je formirano 1885. godine.

Berkšir je ranostrasna svinja, manjeg formata, crne boje sa karakterističnim belim predelima na vrhu njuške, donjim delovima nogu i repu. Na glavi je uočljiva kratka, ulegnuta njuška i uspravne uši. Noge su slabe u odnosu na telo.

Berkšir svinje su dobroćudne, izuzetno mirne naravi sa veoma dobrim majčinskim instiktom. Osrednje su plodnosti pa krmača prosečno prasi 8-9 prasadi.

Meso je dobrog kvaliteta, cenjeno zbog ukusa i sočnosti. Visok sadržaj masti ga čini pogodnim za dugo kuvanje i kuvanje na visokim temperaturama.
Pored mangulice i poland china pasmine berkšir je imao ulogu u nastanku slavonske svinje.

Alternativno ime
eng. Berkshire
Zemlja porekla
Engleska

Poland china

pasmina nastala u SAD u 19. stoljecu, koristila se kao jedna od linija prilikom nastanka nase crne slavonske svinje. vrlo plodna pasmina kod koje legla od 16 do 17 odojaka nisu rijetkost, izrazito brz porast. odlicna konverzija hrane a tijelo joj je vrlo cvrste gradje osobito noge.

Hemšir

Američka je pasmina crne boje sa karakterističnim pojasom bijele boje preko leđa,lopatica i nogu. Životinje imaju stršeće uši,manjeg su okvira i kraćeg trupa. Imaju osrednju plodnost sa oko 10 prasadi po leglu. U tovu postiže dobre dnevne priraste i iskorištavanje hrane. Ima snažnu konstituciju pa je poznata kao vrlo otporna.

Turopoljska svinja

Turopoljska svinja je hrvatska autohtona pasmina domaće svinje.
Potječe od divlje europske svinje Sus scrofa ferus europaeus. U 6. stoljeću došlo je do križanja slovenske krško-poljske pasmine sa šiškom na području Turopolja. U pisanom obliku prvi se put spominje 1352. godine. Razvoj je polagao tekao, a napredak se dogodio, kada je Miško pl. Lederer iz Kurilovca početkom četrdesetih godina 19. stoljeća, krizao svoje turopoljske svinje s nepoznatom pasminom te dobio nove bolje odlike.
Turopoljska svinja je srednje velika pasmina domaće svinje, masnoga tipa. Ima srednje dugu glavu s jakim rilom i poluklempavim ušima. Ima guste kovrčave čekinje bijelo-sive boje. Otporna je na bolesti, vremenske prilike i promjene prehrane. Koža je bez pigmenta. Ima ravna leđa. Obično ima 6-7 prasadi. Krmača ima 10 do 12 sisa. Meso je sočno i ružičasto, dobre strukure i boje. Uzgaja se u Turopoljskom lugu, Škiljakovečkoj dubravi i parku prirode Lonjsko polje te kod privatnih uzgajivača.
Broj krmača 2001. godine iznosio je 45 te je bilo 5 nerasta; dok je 2011. bilo 129 krmača i 30 nerasta prema podacima Hrvatske poljoprivredne agencije. Po FAO/EAAP statusu ugroženosti kritično je ugrožena pasmina. Pod zaštitom je Nacionalnog programa za očuvanje autohtonih i ugroženih domaćih životinja u Hrvatskoj te Programa ugroženih pasmina u srednjoj i istočnoj Europi.

Crna slavonska(Fajferica)

Crna slavonska svinja ili fajferica je hrvatska autohtona pasmina svinja.
Nastala je, zbog potrebe za pasminom svinja za ispašu, koja će ranije sazrijeti, biti produktivnija i otpornija. Na imanju grofa Pfeiffera u Orlovnjaku kraj Osijeka krajem 19. i početkom 20. stoljeća, križale su se krmače pasmine lasaste (buđanovačke) mangalice s nerastovima crnih pasmina Berkshire i Poland China (najstarija američka pasmina svinja). Dobivene najbolje krmače, godinama su se križale s uvezenim nerastovima pasmine Poland China, a kasnije i s Cornwall pasminom. Tako je s vremenom, dobivena crna slavonska svinja. To je svinja skromnih zahtjeva za hranom, pogodna za držanje na otvorenom. Hrani se žitaricama, kukuruzom, bundevama, djetelinom i dr. Ima sposobnost konzumacije velike količone voluminozne hrane. Ima mirnu, dobroćudnu narav, visoku otpornost i pigmentiziranu kožu, koja je boje pepela, prekrivena obično srednje dugim čekinjama. Papci i rilo crne su boje. Ima kratko tijelo i kratke i tanke noge.
Prasi oko 7-8 praščića, koji su sivi, gotovo bez dlake. Meso je dobre kvalitete i sposobnosti vezanja vode te okusa. Koristi se za dobivanje svinjskog mesa i ostalim mesnih proizvoda kao što su: kobasice, šunke, kuleni te čvarci.
Pasmina je pod zaštitom Nacionalnog programa za očuvanje autohtonih i ugroženih pasmina domaćih životinja u Hrvatskoj. Ima FAO/EAAP status ugroženenosti: potencijalno ugrožena. Brojčano stanje kontinuirano raste. Godine 2001., bilo je 237 krmača i 26 nerasta, a 2011., bilo je 896 krmača i 109 nerasta, najviše u Slavoniji.